Uspješan redatelj Salvador usred je kreativne krize. To ga potiče na promišljanje o događajima iz prošlosti: njegovo djetinjstvo 60-ih kada je s roditeljima emigrirao u selo u Valenciji u potrazi za boljim životom, njegovoj prvoj žudnji, prvoj pravoj ljubavi u Madridu tijekom 80-ih, boli koja je uslijedila nakon prekida te ljubavi dok je ona još uvijek bila na vrhuncu, njegovom pisanju kao jedinoj terapiji da zaboravi nezaboravljivo, njegovom ranom otkrivanju kinematografije i praznini, beskonačnoj praznini koja je odgovorna za njegovu nesposobnost daljnjeg bavljenja filmom.