(Morte a Venezia), povijesna drama, 130′, 1971., Italija, Francuska, SAD, red. Luchino Visconti, gl. Björn Andrésen, Dirk Bogarde, Romolo Valli, Mark Burns, Nora Ricci
Njemački skladatelj Gustav von Aschenbach dolazi u Veneciju odmoriti se od umjetničkih i osobnih neuroza. U luksuznom hotelu u kojem odsjeda upoznaje privlačnog tinejdžera Tadzija koji ljetuje s obitelji. Tadzio sve više zaokuplja Aschenbachove misli kao utjelovljenje klasičnih proporcija koje nikad nije uspio ostvariti u svojoj umjetnosti. Grad ubrzo zahvaća kolera. U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća.
Nagrade: Cannes Film Festival 1971. – specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala, Nagrade David di Donatello 1971. – najbolja režija, BAFTA 1971. – najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
O redatelju: Luchino Visconti (Milano, 2. studenog 1906. – Rim, 17. ožujka 1976.) bio je talijanski kazališni i filmski redatelj i pisac. Rođen je u Milanu u jednoj od najbogatijih obitelji sjeverne Italije, Visconti. S 30 godina odlazi u Pariz gdje započinje svoju filmsku karijeru kao asistent Jeana Renoira. Poslije kratkog obilaska SAD-a kada je posjetio i Hollywood, vraća se u Italiju. Njegova filmografija uklučuje filmove: Ossessione (1943.), La terra trema (1948.), Bellissima (1951.), Siamo donne (1953.), Senso (1954.), Bijele noći (1957.), Rocco e i suoi fratelli (1960.), Boccaccio ’70 (1962.) – epizoda Il lavoro, Leopard (1963.), Vaghe stelle dell’Orsa (1965.), Le streghe (1967.) – epizoda La strega bruciata viva, Lo straniero (1967.), La caduta degli Dei (1969.), Smrt u Veneciji (1971.), Ludwig (1972.), Gruppo di famiglia in un interno (1974.), L’innocente (1976.)
Film se prikazuje pod pokroviteljstvom Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu
